Još jedna godina je iza nas. Nije bila laka, ali smo i nju nekako pregurali — kao i sve prethodne. Uz osmeh kad ga imamo, uz inat kad nam ponestane snage.
U ponoć smo se zagrlili, pomislili lepe želje i obećali sebi da ćemo bar malo sporije, ali iskrenije dalje.
Neka nam Nova godina donese više mira u glavama,
više smeha po stanovima i kafanama,
i više onih malih radosti koje ne staju u naslove, ali staju u dan.
Neka nam Nova godina bude bar malo normalnija nego što izgleda na vestima,
sa manje velikih obećanja, a više malih pobeda:
da autobus dođe na vreme,
da računi ne iznenade,
da se smejemo češće nego što se krstimo.
Beograde, neka ti jutra mirišu na kafu,
večeri na razgovore koji traju,
a ulice na ljude koji se još uvek prepoznaju pogledom.
Beograde, nek ti u Novoj godini ulice budu pune ljudi, a ne parola,
da nam kafa traje duže od vesti,
a jutra budu glasnija od briga.
Srećna Nova godina svima koji su ostali, onima koji su otišli,
i onima koji još uvek veruju da ovaj grad ume bolje.
Dobro jutro, Beograde. I neka nam je srećna.
